Ima onaj meme koji kaže: „Volim snijeg. To je jedino što dolazi s planine, a ne postane direktor.“ Površno duhovit, ali zapravo urbanorasistički (i meteorološki) bedast, više govori o autoru nego o činjenicama. Naime, tokom povijesti prečesto se gnjevno prstom upiralo u druge koji su uspjeli nešto što vi sami niste. Neka upiranja bila su benigna, neka su završavala genocidima. Bitno je reći da je to uvijek bila isprika za vlastit nerad, kukavičluk, glupost i nesposobnost.
Hoćeš bit direktor? To uopće ne mora značit da se moraš rodit na brdu, učlanit se u stranku i uvaljat u javno poduzeće ili se 15 godina uvlačit u guzicu nekom papku. Sve što trebaš je osnovat tvrtku. I postat direktor.
Ovo je uvod u priču o Grizliju, agenciji za tržišne komunikacije. U seriji blogova pokušat ću prepričat naša iskustva nakon prvih pet godina poslovanja. Cilj nije da se pravimo važni, cilj je iskreno ispričat kako smo uspjeli stvoriti prilično zdravu tvrtku. Nismo se na tome obogatili, nismo postali strahovito moćni, nismo niti globalno ili čak lokalno slavni. Ali svakako smo bogatiji, moćniji i slavniji nego u siječnju 2012. kada smo kod javnog bilježnika blijedo buljili u silne papire koji ti u Hrvatskoj trebaju da pokreneš bilo kakav legalan biznis. Naravno, ako u pokretanje posla ideš samo zato da bi imao titulu direktora, bio bogat, moćan i slavan, nećeš uspjeti. Prije svega zato što si budala.
Ak niste znali, svog srećom samo poslovnog partnera Tomu Čehulića upoznao sam tribini. Ne na tribini o utjecaju Caravaggia na Flamansku školu. Na zloglasnoj sjevernoj tribini maksimirskog stadiona. Iako supkultura kojoj smo pripadali ima najgori imidž od svih, a navijače javnost percipira kao krezube luzere što s bokserom u džepu pred Konzumom cuclaju mlaku pivu iz dvolitarske boce, nama je upravo pripadnost tom miljeu pomogla da uspijemo.
Navijačka tribina dala nam je tri komparativne prednosti: Odlučnost, širok krug prijatelja i neovisnost o drugima. Sve tri su pomalo zanemarene kada se u nas raspravlja o temama iz biznisa. Ovaj tekst namijenjen je osvješćivanju onih koji se možda dvoume žele li krenuti našim putem.
Odlučnost
Prvi savjet pri pokretanju biznisa je da moraš zaboravit da si Hrvat. Ne, ne provociram generala Glasnovića, niti želim biti tema Bujice. Moraš zaboravit silan kukavičluk, defetizam i depru koju Hrvati emitiraju kada čuju da želiš nekog vraga pokrenuti ili nešto promijeniti. Pravi se Irac, Afganistanac, Rumunj, možeš hodat na koljenima i glumit Pigmejca, samo pobogu, nemoj bit Hrvat.
Nama je te 2012. godine, otprilike 98,6% ljudi reklo:
- da ćemo propast jer nemamo pojma kak se vodi biznis
- da nismo normalni, kaj bumo mi dečki s ceste pokretali nekakvu komunikacijsku agenciju
- da nam nitko neće plaćat jer nitko nikome ne plaća
- da imamo premoćne neprijatelje koji će nas uništit
- da je kriza koja nikad neće stat jer je kapitalizam propao
Mogao bih do sutra…
Hrvati su, da se razumijemo, nevjerojatno hrabar narod. Spreman u tenisicama i s neispravnom zoljom istrčat pred tenk. Ali kada je biznis u pitanju jednostavno su odgajani da minimiziraju rizik, uvale se nekam di je toplo i 30 godina začepljenog nosa čekaju penziju.
Bez puno uvijanja, reći ću da smo pri osnivanju Grizlija bili prilično odlučni i s pozamašnim cojones. Ja sam primjerice dva puta u životu davao otkaz na sigurnom i dobrom poslu, što je u Americi možda normalno, ali kod nas spada u domenu psihičkih poremećaja. Većina primjedbi koje smo dobili od okoline bila je točna. Ali u tome je i poanta. Život ne treba promatrati isključivo racionalno i linearno, pa tako niti posao.
Frendovi
Druga stvar koju bih vam savjetovao je da si u glavi izvrtite koliko ljudi poznate. Ako ste mladost proveli kao inventar rock klubova, skejter ili navijač, zaboravite sve one brižne poglede mame i bake koje su vrtile glavom jer tratite svoju mladost. Upravo to vam je sada najbitnija prednost u odnosu na one koji su bili fini dečki i curice, ali su imali manje bogat društveni život.
Trebaju vam ljudi koji vas znaju makar i površno. Kapitalizam i slobodno tržište po definiciji funkcioniraju kao dobrovoljna razmjena dobara ili usluga. Pri tome je lakše kada se te dvije strane poznaju ili barem imaju preporuku nekoga tko ih pozna. Ako poznajete puno ljudi bit će vam lakše imati povjerenja i u dobavljače svih vrsta potrebnih pri pokretanju posla. Računovođe, tiskari, odvjetnici, iznajmljivači nekretnina, stolari, ljudi iz telekoma, ajtijevci… Svi ti ljudi pomoći će vam povoljnije i brže ako se poznajete od ranije.
Nakon što ste shvatili da zapravo poznajete jako puno ljudi i postavili tvrtku na noge, krenite prodavat svoj proizvod ili uslugu. Kucajte na vrata, javite se liku s kojim ste se u srednjoj školi jednom napili, a čuli ste da je menadžer u multinacionalki, ne libite se nazvat bivšu curu čija sestra je vlasnik neke veleprodaje, ako sretnete frenda iz kvarta čiji stari je bio velika privredna njuška još u socijalizmu, zamolite ga za broj. Ne smijete imat srama. Sve što prolazite vi, vjerujte, prošli su svi oni enormno bogati Ameri, Kinezi ili Nijemci.
Naravno, to ne znači da se usredotočite na dobivanje poslova preko veze. U ovih pet godina mi smo mizeran broj poslova dobili tako što smo jednostavno ušetali u nečiji ured i potpisali ugovor. Osim toga, to će vas uništiti jer ćete pomisliti da nešto znate. Nemojte puke kontakte pomiješati s rođačkim kapitalizmom kojim Hrvatska obiluje. Takvima će uskoro doći kraj. Hrvatska se mora transformirati u normalnu kapitalističku zemlju. Ili će potonuti u ćumezu bankrota.
Neovisnost
Kada si navijač od malih nogu boriš se protiv sustava. Naučen si na nepravdu jer si cijelog života od države tretiran ne baš kao Židov u Trećem Reichu, ali vrlo blizu crncu s juga Amerike u za njih lošijim vremenima. Uz niz negativnih posljedica, ovo ima i jednu pozitivnu. Kada si marginalac nisi ovisan o postojećem establišmentu. U našem slučaju vrlo često trulom i korumpiranom. Neovisan si.
Ta činjenica, da na pitanje „Čiji su oni?“, odgovor glasi „Ničiji“, pomoći će vam kada se na tržištu pojave novi igrači. Na vama je da ih zgrabite i ne puštate. Naoko nebitna, ova prednost bila je ključna za razvoj Grizlija.
TO BE CONTINUED