Uskršnja parada u New Yorku još od kraja 19. stoljeća jedan je od najiščekivanijih društvenih događaja. Tisuće ljudi okuplja se na ulicama Velike Jabuke i u velikoj povorci prolaze kroz cijeli grad. Povorka je pravi procvat doživjela 20-ih godina prošlog stoljeća. Prve postratne godine oslobodile su duh društva. Ljudi su željeli uživati u svemu što im život pruža. I muškarci i žene, koje su se tada, potaknute pokretom sufražetkinja, sve glasnije borile za svoju ravnopravnost u poslu, ali i u užicima.
Tih godina nije bilo uobičajeno da žene puše cigarete na javnim mjestima, štoviše, to se smatralo društveno neprihvatljivim. No, 1929. godine Edward Bernays, kasnije poznat kao otac PR-a, odlučio je promijeniti to pravilo. Angažirao je stotine mladih žena da zapale cigaretu tijekom Uskršnje parade, obavijestio novinare i dao im naslov: „Baklje slobode zapaljene na ulicama New Yorka.“ Kampanja je preko noći obišla svijet, a žene s cigaretom postale su simbol nove slobode.
Od nekih nazvana „manipulativna kampanja“ zapravo je jedan od najpoznatijih povijesnih primjera kvalitetnog PR-a. Bernays je bio angažiran od strane tvrtke koju danas poznajemo kao Lucky Strike. Ipak, na njegov uspjeh u PR-u utjecaja je imao i njegov ujak Sigmund Freud. Freud je jedan od očeva moderne psihologije, a Bernays dio svojih uspjeha može pripisati njemu jer je od svog ujaka tražio savjete o ljudskoj psihi koji su mu pomogli u poslu.
Upravo je to suština PR-a koji je zapravo upravljanje ljudskom percepcijom. To je posao koji se često smatra “prljavim” jer radi ono što klijent ne može ili ne želi. PR oblikuje narativ, usmjerava pažnju i gradi sliku u javnosti. PR je gotovo nemoguće kvalitetno raditi bez znanja o psihi i ponašanju ljudi koji će na kraju biti konzumenti te vijesti ili narativa.
Pitate se zašto? Zato što je svaki PR zapravo igra utjecaja. U trenutku kada brend izlazi pred javnost, on bira koje će činjenice naglasiti, kako će ih upakirati i kojim će emocijama “pogoditi” publiku. Ponašanje ljudi, odnosno psihologija jedna je od kompleksnijih fenomena i gotovo nitko nema odgovore na pitanja kako se, kada i zašto ljudi ponašaju na određen način. No, PR bez određenog znanja o ljudskom ponašanju ne može funkcionirati. To znanje može doći učenjem, poznavanjem psihologije ili jednostavno iskustvom.
„Tko je ikada naučio novinarstvo na fakultetu? Ono se uči na ulici i u redakcijama, u birtijama“ – početak je monologa Radeta Šerbedžije u filmu Una.
A kako su novinari PR-ovcima „najbolji prijatelji“, tako ta filozofija vrijedi i u drugom smjeru. Dobar se dio PR-a može naučiti i u školskim klupama, ali prava srž ovog zanimanja naučit će se na raznim druženjima i u „mirisu ulice“. Onaj tko ne zna kako ulica diše, što ulica, odnosno narod, odnosno korisnici usluga za koje se radi PR žele, taj će teško raditi dobar PR.
Slična stvar događa se danas s društvenim mrežama. Naravno da ih svatko može voditi sam, ali za dobar rezultat potrebno je više od objave i fotografije. Potrebno je razumjeti dinamiku mreža, stalno biti njihov konzument i imati osjećaj za ritam online prostora, ali i ljudske psihologije na njima. Znati kada, gdje i kako komunicirati jednako je važno kao i znati s kim komunicirati, odnosno kako komunicirati toj osobi.
Zato je tu Grizli. Ekipa koja zna spojiti obrazovanje, iskustvo i ono što se nauči “na ulici”.
Mi znamo kako javnost diše, što ljudi žele čuti i na što reagiraju. Tu smo, slobodno se javite.