POVIJEST ODNOSA S JAVNOŠĆU

Posljednjih se godina uglavnom govori o suvremenim kretanjima u struci ili trendovima za iduću godinu, a blogovi se praktički uopće ne bave povijesnim aspektom. Sasvim razumljivo, ako uzmemo u obzir sve brži razvoj tehnologije i protok informacija, kao i potrebu za adekvatnim odgovorom na sve te suvremene izazove. Ipak, nije zgorega povremeno baciti pogled u prošlost i sagledati kako je nešto nastalo i razvijalo se kroz vrijeme. Ako već ne zbog one Ciceronove – Povijest je učiteljica života, onda barem zbog niza zanimljivosti koje se mogu pronaći. Ovaj tekst, preuzimajući rizik da ga se označi da je demode, ukratko prikazuje povijest odnosa s javnošću.

Ciceron je spomenut već u prvom odlomku teksta i to ne bez vraga. Počeci određenih oblika odnosa s javnošću sežu u antičku Grčku i Rim, ali to smo, kao i kod brojnih drugih stvari, mogli i pretpostaviti. Naravno da se ne radi o odnosima s javnošću u suvremenom smislu – više su to upute o dobroj komunikaciji i javnom nastupu u djelima Platona, Aristotela, Cicerona, Tacita i drugih. Ako mislite da političari imaju potrebu oblikovati javno mišljenje ili popravljati svoj imidž tek odnedavno, onda se jako varate. Antički državnici, često vješti govornici, uvidjeli su važnost svoje reputacije među narodom pa su govorima nastojali učvrstiti svoj ugled i utjecaj.

Važnost PR-a uvidio je i Napoleon, zbog čega je osnovao Ured za oblikovanje javnog mnijenja, čija je glavna zadaća bila kreiranje političkih trendova prema njegovim željama te analiza brojnih situacija dobrog ratnog komuniciranja kroz povijest.

Većina autora smatra da se sam termin odnosi s javnošću najprije upotrebljavao u SAD-u , odakle se proširio i na ostale zemlje. Naime, odnosi s javnošću pojavili su se u Americi tijekom Američke revolucije. Ako se pak gleda s korporativnog aspekta, prvi odjel odnosa s javnošću utemeljen je 1889. godine u kompaniji Westinghouse sa svrhom promocije revolucionarnog sustava izmjenične struje. Da, radi se o Teslinom sustavu izmjenične struje i tvrtki koja ga je podupirala.

Početak 20. stoljeća označio je osnivanje prvih specijaliziranih tvrtki i agencija za odnose s javnošću. Prva tvrtka za promidžbu koja se može smatrati pretečom današnjih tvrtki za odnose s javnošću utemeljena je u Bostonu 1905. godine, kada je skupina mladih osoba osnovala Ured za publicitet (The Publicity Bureau). Prva takva njujorška tvrtka zvala se Parker & Lee, prema dvojcu koji je uspješno vodio kampanju Theodora Roosevelta. Tijekom Prvog svjetskog rata, američki predsjednik Woodrow Wilson, svjestan važnosti javnog mišljenja, utemeljio je Odbor za javno informiranje sa svrhom mobiliziranja javnog mišljenja za potporu ratnom angažmanu, jer su mišljenja o tome bila skroz podijeljena.

Nakon rata odnosi s javnošću brzo se šire i razvijaju te se pojavljuju u državnim ustanovama, poslovnim organizacijama, pokretima radništva i društvenim pokretima. Prvi kolegij iz odnosa s javnošću, što se tiče sveučilišne razine u SAD-u , počeo je 1923. na Odjelu za novinarstvo Sveučilišta u New Yorku, a vodio ga je Edward Bernays, pionir ove struke i po mnogima „otac odnosa s javnošću“. Bernays je i autor prve knjige iz ovog područja – „Kristaliziranje javnoga mnijenja“. U toj knjizi iz 1923. godine, prvi put se uvodi termin savjetnik za odnose s javnošću (public relations counselor). Poznata je njegova PR kampanja Baklje slobode (Torches of Freedom), koju je 1928. radio za American Tobacco Company s ciljem populariziranja pušenja kod ženske populacije na javnim mjestima. Krasno – rekli bismo danas, ali tada je to služilo emancipaciji žena i, naravno, većim prihodima tvrtke American Tobacco Company.

Predsjednik Franklin Delano Roosevelt osnovao je u lipnju 1942. godine Ured za ratno informiranje, a zanimljiv je podatak da je tijekom Drugog svjetskog rata oko 75.000 ljudi u Americi prošlo obuku iz odnosa s javnošću. Još zanimljivije je pratiti korištenje PR-a tijekom Vijetnamskog i Zaljevskog rata. Dok se Vijetnamski rat spominje kao prvi rat u kojem se moglo slobodno izvještavati o ratnim zbivanjima, tijekom Zaljevskog rata američka vlada odabrala je drugačiji pristup ograničivši novinarima pristup informacijama. Rekli bi – na greškama se uči!

U drugoj polovici 20. stoljeća potiče se profesionalizacija odnosa s javnošću te nastaju brojna profesionalna udruženja. Razdoblje suvremenih odnosa s javnošću počinje od sredine 1960-ih. S globalnom informatizacijom dolazi do bržeg i kvalitetnijeg komuniciranja, a o razvoju visoke tehnologije da i ne govorimo. U konačnici, tome smo svjedoci i danas.

Što se pak tiče razvoja PR-a u Hrvatskoj, sve je počelo 1964. godine kada je otvoreno radno mjesto PR menadžera u hotelu Esplanade. Namjera je bila potaknuti odnose između hotela i okružja te utjecati na okolinu. Četiri godine kasnije, koprivnička Podravka zaposlila je u Sektoru za prodaju posebno zaduženu osobu za odnose s javnošću . Pored hotela Esplanade i Podravke, svakako treba spomenuti i cavtatski hotel Croatia, u kojem odnosi s javnošću funkcioniraju još od 1973., hotel Inter-Continental koji odnose s javnošću dobiva 1974., hotel Solaris Šibenik (1980.) te hotel Belvedere iz Dubrovnika (1984.). Praktički je nemoguće ne primijetiti da su prve aktivnosti PR-a u Hrvatskoj vezane uz hotelijerstvo, odnosno turizam.

Ako Edwarda Bernaysa smatramo pionirom PR-a u svijetu, onda je to u Hrvatskoj Eduard Osredečki, autor prve hrvatske knjige o odnosima s javnošću – „Odnosi s javnošću – Public Relations“. Osredečki navodi da se posao osoba zaduženih za odnose s javnošću u počecima sastojao od nabave, sistematizacije, arhiviranja i distribucije fotografskih materijala, objavljivanja biltena i novina poduzeća, promocije knjiga i likovnih izložbi u prostorijama poduzeća, povremenih pisanih informacija i konferencija za novinare te izravnog informiranja posjetitelja poduzeća, a s vremenom se obujam posla proširio, u skladu s razvojem tehnologije i potrebama suvremenog svijeta.

Iako ovaj tekst nije dao recept za PR poteze u 2019., ipak neće biti potpuno beskoristan ako si postavimo jednostavno pitanje – mogu li se povući kakve poveznice s događajima i potezima iz povijesti odnosa s javnošću ili je danas PR potpuno drugačiji?

Možda se potom rodi i poneka ideja za 2019. godinu.

Više: Tomić, Z. (2008). Odnosi s javnošću, teorija i praksa. Zagreb: Synopsis.