Ljudi se većinom dijele na one koji se boje javnog nastupa i one koji misle da za isti ne trebaju pripremu. Potonji su sigurni u sebe, posebno kad godinama djeluju u javnosti i imaju osjećaj da svaku temu imaju u malom prstu. Iako to zvuči kao bolji temelj za uspješnu komunikaciju od ruku koje se na pomisao kamere tresu od nervoze, nedovoljna priprema može imati ozbiljne posljedice za govornika. Debata Biden vs Trump pokazala je da ni američki predsjednik sa svim svojim iskustvom ne može kvalitetno predstaviti svoje poruke bez dobre pripreme. Samo jedan javni istup mogao bi ga koštati prilike da ponovno postane predsjednikom.
Već samim dolaskom na pozornicu Biden nije odavao dojam lidera koji bi usprkos godinama mogao iznijeti još jedan mandat, nego je djelovao umorno, mlako i zbunjeno. U kasnijim medijskim izjavama je dao do znanja da nije poslušao preporuke tima, već je u danima prije debate puno letio i nedovoljno spavao, što se svakako vidjelo na njegovom licu i držanju. Trump isto nije pokazao posebnu energičnost, no pogled mu je bio fokusiraniji.
Biden je pitanja slušao poluotvorenih usta, što bi javnost mogla protumačiti kao izraz pretjeranog fokusiranja na pitanje u pokušaju da ga se razumije, a odgovori su bili isprekidani zamuckivanjem i naglašenim treptanjem. Sadašnji predsjednik je previše griješio u govoru i ispravljao se, nije bio precizan kod iznošenja brojki, a rečenice su mu bile toliko dugačke da ni sam nije mogao pratiti o čemu priča, pa je opći dojam bio nekoherentan. Bidenu nije pomoglo ni uzimanje kratke pauze u izlaganju da sabere misli, a sve navedeno je bivši predsjednik iskoristio za brze i dovitljive odgovore, što ga je prikazalo pripremljenijim za debatu. Trumpu je nepripremljenost oponenta pomogla da se ne ističu njegove pogreške, poput pretjeranog ponavljanja istih riječi kad je želio istaknuti poruku. Isto tako, Trump je Bidenove odgovore slušao fokusiranog izraza lica, iako s neprikladnim grimasama, dok je Biden izgledao kao da ne zna da ga snimaju i da će ubrzo stojećki odrijemati. Takav izraz lica slušatelju može signalizirati nezainteresiranost, a time i manjak volje za reizborom. Trump se, s druge strane, služio negativnim riječima koje u teoriji i nisu prikladne toj razini politike, no njegovoj ciljnoj publici mogu pružiti dojam snage i odlučnosti. U Bidenovim odgovorima je bilo jasno da nema pripremljenu ključnu poruku, već je previše objašnjavao i time dopuštao slušatelju da odluta mislima i ni ne čuje konkretan odgovor na teške optužbe, a potom se u retorici spustio i na Trumpovu razinu uvreda.
Iako je u tim trenutcima uzvrata Biden pokazao nešto snage u sebi, istovremeno je izrazima lica i nestrukturiranim odgovorima otkrio da ga pogađaju Trumpove ekscentrične tvrdnje. Trump je izbjegavao konkretne odgovore na neugodna pitanja novinara, što Biden svojim tihim odgovorima nije dovoljno prozvao, a imao je i problem s njihovim završecima – kraj odgovora mora biti upečatljiv, za što treba biti svjestan koliko je vremena koje se odbrojava prošlo. Da biste vidjeli kako uvježbana, civilizirana debata izgleda, možete potražiti prvu debatu Busha i Gorea iz 2000. godine. Svaki od njih ima položaj tijela i dikciju kao da je svaki odgovor njihova osobna predsjednička izjava za javnost. I u toj debati je bilo greški s obje strane, no komunikacijski je bila nekoliko koplja iznad suvremene verzije.
Naši klijenti, ovisno o komunikacijskoj strategiji, imaju mogućnost medijskog treninga i učenja osnova govorništva. Takvom vježbom se dodatno učvršćuju sposobnosti govornika da prikladno i uvjerljivo iznose svoje stavove, prijedloge ili planove. Javni nastup je prilika da se obratite velikom broju ljudi koji vam mogu pomoći u ostvarivanju svojih ciljeva, stoga vježbe govorništva mogu biti korak koji će vas riješiti treme i pomoći vam prikazati se u najboljem svjetlu.