Je li kriva medijska percepcija ili percepcija o medijima?

Mediji su senzacionalistički i pišu o nebitnim stvarima. Novinari površno obrađuju teme. Na portalima ne možete pročitati ništa pametno… Ove izjave postale su mantra svakome tko se upusti u komentiranje medijske scene u Hrvatskoj, a i šire. Dežurni krivac za sve društvene probleme su mediji. I već u srži takvog pogleda krije se naoko nevidljiv problem – kako netko tko je toliko nevjerodostojan i nekvalitetan ima toliko moć da je uvijek na prvoj fronti kad se traži odgovornost za trenutno društveno stanje? Nažalost, često je riječ o potpuno pogrešnoj percepciji medija, ali i neznanju njihovog funkcioniranja. Neke činjenice su manje ili više poznate, ali ne škodi prisjetiti ih se:

• Sadržaj medija određuju njegovi čitatelji. Vrlo jasna i konkretna veza. Na što više klikate, koji sadržaj više kupujete, njega ćete i više dobivati. Jednostavna matematika.
• Da, novinara ima sve manje, opterećenost je velika, a stres uvijek na granici ludila. Vrlo česta pojava kod svih onih koje se bave komunikacijom, pa i različitim agencijama.

Međutim, usprkos svemu, osobno smatram da se stvari itekako mijenjaju na bolje. Nedavni primjer Dore Kršul i temeljitog, istraživačkog članka o strateškim dokumentima za modernizaciju obrazovanja dokazao je upravo to. Nisu svi potplaćeni, ne kuckaju svi članke na normu i nemojmo podcjenjivati našu medijsku scenu. Novinarstvo je poziv i osobno poznajem na desetke novinara koji ga upravo tako žive. Unazad tjedan dana do mene je došlo nekoliko različitih priča o tome kako su upravo novinari, njihova upornost i potpora pomogli da se neka važna priča pokrene, da se stvari mijenjaju i pomognu onim najugroženijima. Vjerujte, između scrolanja o prepirci Brune Šimleše i Lidije Bačić, pa i nekih vrlo kvalitetnih analiza o pozadini tog sukoba, naići ćete na članke zbog kojih ćete biti istinski ponosni što poznajete njihove autore. Znam da ja jesam. 😊    

  S druge strane, brojni novinari odlično su prepoznali potencijal društvenih mreža. I tu ne govorim o broju pratitelja, brzom kolanju informacija, već o fokusu na stvari koje su uistinu bitne. Ja imam nekoliko favorita koje redovito pratim i ako oni o nečem pišu, znam da je stvar važna. To su oni sveprisutni opinion makeri, izraz koji mi u PR-u naprosto obožavamo. I vjerujte, greške se novinarima teško praštaju. I takvih primjera smo imali niz. U doba lako provjerljivih informacija, propusti nisu dopušteni. Zato – birajte sadržaj, nađite novinare kojima vjerujte, pratite njihov rad i dajte im podršku. Klik po klik do novog sadržaja, bez hejta. 😊