Javni nastup – riječ koja kod mnogih izaziva više znojenja nego trčanje uzbrdo. Možda ste pripremili najbolju prezentaciju u životu, obukli sako koji vrišti ”imam sve pod kontrolom” ali ako vaše tijelo govori ”želim biti negdje drugdje”, publika će to osjetiti prije nego što išta izgovorite. Tu na scenu stupa – neverbalna komunikacija.
Jer, vjerovali ili ne, prema istraživanju američkog psihologa A. Mehrabiana, čak 55 % poruka koje šaljemo drugima dolazi iz govora tijela, 38 % iz tona glasa, a samo 7 % iz stvarnih riječi. Upssss…
Neverbalna komunikacija odnosi se na pogled, držanje tijela, geste, pokrete, mimiku, odjeću, frizuru… Govor tijela gotovo je nemoguće odglumiti jer se odvija na nesvjesnoj razini, no ipak ga možemo osvijestiti i naučiti. Što nam uvelike može poboljšati komunikaciju.
U nastavku donosimo 5 preporuka za govor tijela koje će vaš nastup učiniti ne samo upečatljivim, nego i nezaboravnim – u onom dobrom smislu.
Stav govori više od PowerPointa
Zamislite osobu koja stoji pogrbljeno, s rukama u džepovima i pogledom u pod. Sad zamislite nekoga tko stoji uspravno, s otvorenim držanjem i blagim osmijehom. Pogađate tko ulijeva više povjerenja?
Govor tijela u javnom nastupu počinje od stava. Prava kombinacija čvrstoće i opuštenosti šalje poruku: “Znam o čemu pričam, drago mi je da ste ovdje i da me slušate.”
I da, nemojte stajati prekriženih ruku i nogu. Naravno, kada sjedimo, smijemo prekrižiti noge- to može doprinijeti prirodnosti pogotovo kod dužih razgovora i panela.
Savjet za bolji govor tijela: Vježbajte pred ogledalom (ili pred mačkom, ako je manje kritična publika) kako biste uhvatili najbolji balans između autoritetnosti i prirodnosti. Također, kada nastupate pred kamerom ili u studiju, zamislite da se obraćate dragoj osobi. Nekome tko vas podržava. Taj osjećaj može izvući vašu najbolju verziju – samopuzdanu i autentičnu.
Oči: ogledalo uvjerljivosti
Kontakt očima je kralj među neverbalnim signalima u prezentaciji. No, to ne znači da trebate ”buljiti” u ljude kao da ih hipnotizirate ili još gore da se fiksirate na jednu osobu u prvom redu i izgledate kao da se molite da vas profesor ne “otvori” u imeniku i prozove pred ploču.
Ima nešto što se zove tehnika slova ”W”. Znači, pratite publiku pogledom u obliku slova “W” – lijevo, sredina, desno, pa opet natrag. Tako se svi osjećaju viđenima, cijela publika se osjeća uključeno, a vi ostajete povezani. I zapamtite, ne gledaju svi ljude u oči dok slušaju – neki vas možda slušaju savršeno fokusirano, samo im je pogled odlutao u prazno. Oni su auditivci i procesuiraju informacije drugačije. Što je sasvim u redu.
Ruke: vaši tihi pomagači (ili izdajnici)
Ruke su genijalno pomagalo – vizualno naglašavaju poantu, crtaju nevidljive koncepte i čine vas prirodnijima i prisutnijima. Ali ako ih držite u džepovima, vrtite prsten ili ”miješate nevidljivu juhu”, efekt je suprotan, zbunjujući.
Koristite ruke funkcionalno – neka naglase ono što govorite. Neka budu usklađene s vašom porukom. Vizualno podcrtajte ono što govorite, gestikulirajte, ali neka to ima smisla.
Drhte vam ruke? Super! Uključite ih u govor. Bolje aktivne ruke nego one koje ne znaju gdje bi sa sobom.
Imamo još jedan super jednostavan trik za vas. Pronađite svoje – sidro. Što to znači? Doslovno usidrenje, nešto za što ćete se ”uhvatiti”. To može biti olovka, kartice s bilješkama, laser pointer, ili čak čaša vode. To vam može pomoći ne samo s drhtavim rukama, već i sa strukturiranjem misli i smirivanjem emocija. Kada znate da se imate za što uhvatiti, osjećate se sigurnije.
Facijalna ekspresija: vaš tajni adut
Najstručniji govor može zvučati kao pravocrtni monolog iz dokumentarca ako vaše lice ne prati ton odnosno emociju. Ako pričate o nečemu uzbudljivom, a lice vam izgleda kao da čitate poreznu prijavu – tu nešto ne štima. Publika će osjetiti nesklad.
Uključite lice u priču. Učinkovita neverbalna komunikacija uključuje i mimiku lica: blagi osmijeh, podignute obrve kod naglašavanja važnih informacija, pa čak i pokoji ironični pogled (ako vaš stil to dopušta) mogu vas lansirati među ”one koje se pamti”. Facijalna ekspresija je ono što ostaje u sjećanju. Znate onu, ”pamtim face, imena teško”. Statistički, više je takvih.
Kretanje s namjerom (ne kao da tražite utičnicu)
Kretanje na sceni je poželjno – ali mora imati svrhu. Uvijek hodajte s razlogom! Približite se publici (ne previše, pazite na pristojni razmak) kad postavljate pitanje i vratite se u sredinu za ključne točke i zaključke. Ako se krećete da biste ”ubili tremu” to se vidi – i ne izgleda dobro. Svako kretanje mora imati ”zašto”, a ne izgledati kao da tražite gdje je punjač!
Isplanirajte kada i gdje ćete stajati. Kao što glumci imaju markere na pozornici – možete i vi. Ne previše, nije baletna proba! Ali znati gdje ste i zašto ste tamo – to gradi prisutnost.
Iako smo već naveli pet preporuka, od viška glava ne boli, barem ne uvijek.
Imamo još jedan bitan neverbalni znak za spomenuti – stanku. Tišina je u zapadnjačkoj kulturi postala nepoželjna, često se doživljava kao neugoda. No, stanka je snažno izražajno sredstvo koje također ima sadržaj. U istočnjačkim kulturama stanka je znak izražavanja poštovanja, trenutak za ”sređivanje misli”. Ona ima svoj smisao i kvalitetu. U pisanom obliku stanka se izražava zarezom. Stanka se stavlja ispred riječi kada želimo nešto naglasiti, ispred novog i nepoznatog sadržaja, brojeva i služi kao poticanje sugovornika na odgovor. Osobama koje su sklone uporabi poštapalica stanka će poslužiti kao izvrsno sredstvo za izbjegavanje tih poštapalica. U javnom nastupu, stanka znači: “Ovo što ću sad reći – važno je.”
A što kad vas ulovi trema?
Usvojili ste svih 5+1 top preporuka kod neverbalne komunikacije za upečatljiv nastup i bam – trema. Drhtav glas, drhtave ruke, nekontrolirani pokreti tijela, mozak je paraliziran, ne možete se sjetiti što zapravo trebate reći, možda čak više ne znate ni gdje ste ni kako se zovete. Što sada?! Nemojte dodatno paničariti! Strah od javnog nastupa je sasvim prirodna pojava. I imamo jako dobru vijest za vas – trema je naučeni, a ne urođeni strah! Što znači da se može – odučiti, odnosno istrenirati. Evo nekih metoda ”hitne pomoći”:
Dišite. Ozbiljno, pravilno disanje je polovina bitke, smiruje cijeli sustav.
Popijte vode. To daje i malu stanku i kontrolu.
Imate kritičnu osobu u publici? Ne gledajte je ravno u oči – pogled malo iznad čela ili prema osobi koja vam ulijeva povjerenje.
Negativne misli. U trenutku kada pomislite nešto negativno zauzmite siguran položaj tijela i prisjetite se situacije u kojoj ste se odlično osjećali i kada ste briljirali. Tijelo pamti.
Zapamtite. Tijelo može uvjeriti mozak da je sve u redu.
Za kraj: Tijelo vas odaje, ali i uzdiže
Kako poboljšati neverbalne vještine? Kao i sve u životu – praksom. Snimite se, analizirajte, pitajte prijatelje za iskren feedback.
Jer publika možda ne pamti sve što ste rekli, ali sigurno će zapamtiti kako ste to rekli. I kakvi ste im se učinili. U svijetu javnog nastupa, kako često je važnije od što. Zato neka neverbalna komunikacija u javnom nastupu postane vaš saveznik, a ne saboter. I da, ni Aristotel nije postao govornik preko noći, ali je znao što radi s rukama dok govori.
Ako želite još praktičnih savjeta ili osobni coaching prije sljedeće prezentacije, tu smo, javite nam se! Možda ne možemo naučiti vašu PowerPoint prezentaciju umjesto vas, ali sigurno možemo vas naučiti da izgledate kao da ste je napisali bez trunke panike – i upravo tako je i prezentirali.