Ovo će biti prvi izbori u Hrvatskoj kada će se sigurno masovno koristiti pomoć umjetne inteligencije i zapravo ćemo svi tek otkriti kako će to u konačnici izgledati, smatra PR ekspertica iz agencije Grizli komunikacije Tea Romić.
– Umjetna inteligencija može značajno pomoći strankama i kandidatima u kampanjama na nekoliko načina. Primjerice, AI alati mogu analizirati ogromne količine podataka i identificirati obrasce i trendove, a zatim se ti podaci mogu koristiti za izradu modela glasača i personalizaciju poruka na temelju demografskih podataka, interesa i glasačkog ponašanja. Također, chatbotovi, poput ChatGPT-ja, već se koriste, a njihova će primjena biti sve raširenija.
Takvi alati mogu pomoći u brzom pisanju govora, priopćenja, statusa na društvenim mrežama i sličnih tekstova koji su važni u političkim kampanjama. Dakle, kao i u mnogim drugim zanimanjima u posljednje vrijeme, AI može automatizirati mnoge aspekte politike i političkih kampanja. No, iako umjetna inteligencija vrlo brzo može generirati tekst, sliku, video i druge sadržaje, ljudsko razumijevanje, intuicija i iskustvo neizostavni su kako bi se stvorila efektivna poruka.
Komunikacijski stručnjaci razumiju ljudsku psihologiju, kulturu i politički kontekst na način na koji umjetna inteligencija ne može. Dok AI može analizirati podatke i prepoznati obrasce, ljudska sposobnost stvaranja veza između ‘nepovezanih‘ informacija, odnosno sposobnost lateralnog razmišljanja, ostaje nezamjenjiva. Pogotovo u Hrvatskoj koju ChatGPT u ovom trenu ne poznaje toliko dobro koliko mi koji smo u ovom poslu. Ukratko, AI može biti odličan alat u rukama komunikacijskih stručnjaka, ali zamjena za njihove specijalnosti nije vjerojatna u skorije vrijeme – kaže Romić.
Da umjetna inteligencija (nikad) neće voditi glavnu riječ u vođenju političkih kampanja i da raznorazni “alexi brauni” ne trebaju strahovati da će uskoro biti zamijenjeni nekim daleko jeftinijim AI alatom, smatra i komunikacijski stručnjak Mate Mijić, iza kojeg su brojne izborne utakmice.
– Razvoj umjetne inteligencije doista je revolucionaran, ali i dalje nije na razini koja može zamijeniti ljudsku kreativnost i dobro poznavanje društvenog i političkog konteksta jednog profesionalca u političkom savjetovanju. Društvene su mreže otvorile prostor za masovno korištenje umjetne inteligencije u stvaranju digitalnih sadržaja kojima se može pomoći vlastitoj ili nauditi protivnikovoj kampanji, ali nemojmo zaboraviti da su upravo mreže na pijedestal postavile jednu važnu odliku koja je praktički negacija AI-a, a to je autentičnost.
AI sadržaj može biti zabavan, čak i provokativan, ali uglavnom je poprilično bezdušan i teško može pobuditi emociju kao otvorena osobna komunikacija kandidata. Ljudi danas žele znati što njihov omiljeni kandidat osjeća u pojedinim prigodama, što radi u slobodno vrijeme, kakve filmove voli, prati li sport i za koga navija… – tvrdi Mijić.
Zanimalo nas je i koliko su utemeljeni strahovi da će umjetnom inteligencijom pogonjena dezinformacijska i difamacijska kampanja (deepfake video, foto i audiomaterijali) ugroziti samu suštinu demokratskog izbornog procesa? Jer, dosad su dezinformacije proizvodili ljudi, a sada to mogu činiti mašine…
– U jednu ruku, strahovi su sigurno opravdani. Deepfake tehnologije mogu stvoriti uvjerljive lažne video, audio i fotomaterijale, što može obmanuti birače i utjecati na njihove odluke. Dok su dezinformacije uvijek postojale, AI omogućuje njihovu proizvodnju na puno većoj razini i sa sve većom uvjerljivosti. Rješenje za takve dezinformacije je edukacija, transparentnost i nekakva vrsta regulacije, poput Zakona o umjetnoj inteligenciji, koji je već u postupku donošenja u Europskom parlamentu, kako bi ljudi bili informirani i zaštićeni od negativnih strana AI-a – kaže Romić.
Autor: Marko Špoljar